Uzalud truuuud, džaba im sve!

Guten Tag meine lieben Damen und Herren,

Pošto mnogi od vas ne razumiju njemački, moraću vam se obratiti na maternjem jeziku.
Vjerovali ili ne, ove godine će se navršiti 20 godina kako mi vas pratimo, bodrimo, a neke od vas i volimo. Te davne 2001. godine vi ste malo brže trčali za ovom loptom, a sve u želji da impresionirate ljepši pol, koje su na tribine širom grada Brizbejna vrlo često dolazile u najboljem izdanju i tako bivale najljepše djevojke grada. Elegantno sređene i još elegantnije spremne da svoj najnoviji parfem na kraju utakmice zagrljajem pomješaju sa vašim odvratnim znojem. One najčešće nisu znale ni pravila igre, ni ko šta tu radi, zašto ovaj trči ‘vamo a zašto se ovaj dere tamo… Kraj utakmice je bio njihov početak, a dok vaša igra traje – one su samo svojim opijenim okicama zaljubljeno gledale u svog birača, igrača, trkača… itd.

Danas su se stvari malo izmjenile. Uostalom, tada davno vi ste bili ptice, a sad ste aždaje, odnosno ubice istih. Vi danas sporije trčite, češće padate, više se znojite a manje golova dajete, ja se lično i ne sjećam kad je onaj Radulović dao zadnji gol. Na fudbal često idete da bi utekli na sat/dva od onih koje ste nekad impresionirali. One vas umjesto na tribinama, danas čekaju kući. Na drugoj strani, dvije stvari su i danas iste, a to je da vas mi još uvijek sa istim žarom bodrimo, sa istim žarom se deremo i sa istim žarom baklje palimo. Druga stvar koja je ostala ista je ta što su vam žene danas i pored vašeg odvratnog znoja, sačuvale svoju zaljubljenost i ljepotu.

FC St. George 35+ team – Willawong, Brisbane, Australia

Malo da se uozbiljimo,
prošle godine smo ispustili onaj šlag na torti, iako ste igrom i požrtvovanjem vi taj šlag apsolutno zaslužili. Vaša priča se nastavlja, ove godine idemo po ono što nam je oteto! Uz Bobanovu disciplinu i Ogijevu umjetnost, ja čvrsto vrjerujem da naredni put ima da bude dovoljno šlaga za čitavu tortu. Od vas sve na kraju zavisi, a iz tog razloga ja bih iskoristio ovu priliku da vas zamolim za nešto što mi sa strane vidimo. 

Prateći vas sve ove godine, uvijek mi je zapadalo za oko da australci, španci ili bilo koji drugi – uvijek bodre svoje saigrače kad pogriješe. Shvatam da smo mi interesantnog mentaliteta i karaktera, ali bih volio da svaki od vas shvati da ovaj drugi radi najbolje što može. Može svakom da se desi da pogriješi, pa čak i Ljubiši.

  • ako se Bogdan saplete sa loptom – nije on to htio, dešava se, vjetar je čudo…
  • ako Davor promaši i šestu stopostotnu šansu – pogodiće sedmu, moramo vjerovati…
  • ako Momir ne slomi protivniku nogu – slomiće je drugi put…
  • ako Neđo promaši penal – zabiće ga sljedeći put garant!
  • ako Proba ne može da potrči – pa kako će…

Šalu opet na stranu, vaša oštra kritika ili izliv bjesa neće ništa promjeniti kod onoga ko je takoreći pogriješio, zato vas molim da uvijek i u svakom trenutku bodrite jedni druge, jer samo tako ćete izvući najbolje od svakog od vas. Lakše je onome koji pogriješi kad zna da ima svoju ekipu iza sebe. A vi jeste EKIPA, iako matori i još uvijek znojavi, vi ginete a i slavite zajedno!

Za kraj… živi mi bili i veliko vam hvala na organizaciji ovog piknika i opuštenom druženju, uz poruku;

Orlovi rano lete, ali će aždaja biti ubivena!

Dogodine u Richlandsu!

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s