Samoća

Samoća…
jebena rabota!

Ostaćemo svi jednog dana sami, ili ćemo ostaviti nekoga nam dragog samim… “Samo je smrt siguran posao”, kažu ovi moji sa tribine…

Čovjek se voli dok je živ, jednom kad umre niti mu treba ljubav, niti riječi utjehe… reče jedan pametan čovjek.

Ljudi se u većini slučajeva, sasvim drugačije ponašaju kada njima treba tih drva za vatru i onda kada oni nekome za toplotu trebaju samo da kresnu šibicu.
Tek kad “dožive smrt”, mnogi će shvatiti koliko znači lijepa riječ, popijena kafa, nenajavljena posjeta, šetnja u parku, odigrana partija šaha ili remija…
Ići će oni po kućama, dosađivati i praviti najbolje prijatelje od onih koji su samo poznanici do nedavno bili… zvaće telefonima, ostavljati poruke… na društvenim mrežama dodavati dnevno po još 20 “najboljih, novih prijatelja”… čak i djeci rođenoj će ići na bubrege svojim posjetama, samo iz tog straha od jebene rabote, od te samoće.
I tako, dok i sami ne crknu.

Jedino je nejasno dal’ će im pasti na pamet ono što su oni radili, odnosno ono što oni nisu radili, dok je neko s’ ponosom trpio svoju samoću uz njihovu bahatost i neobzirnost.

Čuće se…

Željko, aj opleti jednu za Čičin stol… ja častim.

click:

Zaboravi, ako možeš …

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s