Čuda da se dese …

Screen Shot 2018-12-29 at 1.10.11 pm.png
… svježi, mladi, puni snage i morala, u novoj sredini, u zapadnom svijetu – spašeni onog najgoreg doba, doba poslije ratnih sukoba … nas trojica nađosmo kakav takav posao, na crno naravno. Okopavanje pamuka u Novom Južnom Velsu.
Tih prvih dana u tuđini, čovjeku je bilo drago biti sa našim ljudima, naivno vjerujući da ako je naš – dobar je, da ga iste muke muče, da taj sve razumije … još ako je tu duže vrijeme – reći će ti dobar savjet, prečicu, poguraće na neki način i sa tim razmišljanjem mi radosni prihvatismo poziv za rođendanski party, jednog koji je sa nama pamuk okopavao.
Ima piva, svinjetine … biće i kejk, kaže domaćin.
Domaćini su ovdje još od komunista i socijalista pobjegli. Kažu da je to loš sistem bio, nije im davao da se razviju ekonomski, da se obogate, postanu gazde … jedva našli spas u ovoj dalekoj zemlji i već 30 godina uživaju radeći za engleza, kopajući pamuk na 40 stepeni, 400km od Sydney-a…
Ne znaju još engleski pisati, ali kažu da ga super faken govore, a razumiju sve!
Dođosmo nas trojica svježih, mladih, punih snage i morala; jedan bio JNA gušter, koji zamjeni beogradski asfalt vukovarskim kukuruzima … ovom drugom, kažu Bošnjaci, Ćaća bio četnički Vojvoda na Drini … mada meni nije nikad tako izgledao, pogotovo kad bi sa mojim Ćaćom uz trpezu zapjevao “prođoh Bosnom kroz gradove” … i ja, dijete iz mješanog braka.
Razlika između našeg i svijeta tog domaćina, razmišljanja, životni planovi, vrsta muzike, stil oblačenja, kao i shvatanja događaja iz ‘90ih su bila svjetlosnim godinama daleko. Recimo da smo mi njima bili itekako zanimljivi, a oni nama ne.
Prije odlaska zamoliše nas da se slavljeniku upišemo u nekakav spomenar, da ima pisani trag od vakih delija, mada je samo jedan od nas za Zvezdu navijao.
Krenusmo da mu napišemo po koju riječ, kad nas on prekide insistirajući da šta god napišemo bude na ćirilici, da se zna za šta “smo” se borili, da ljudi nisu ginuli za džaba, i da mu ne treba ustaška latinica u spomenaru!?
Znate one šokove što svako ima kroz život, pa se ureže događaj duboko u pamćenje? E, to je meni bio jedan od tih šokova.
Đes’ se ti jadan borio, ko je tvoj ginuo, engleski ne znaš pisati, al’ za engleza znaš raditi. Hrvata nikad vidio nije, a kamoli ustašu. Najbliže iskustvo sa smrdljivim lešom mu je krepali kengur pored puta.

 

Одосмо …

Prođe jedna godina, preseli se moj brat iz Njemačke u Australiju. Đe ja – tu i on. Upoznajemo dalje Australiju, družimo se sa ljudima i nadoknađujemo propušteno vrijeme dok je on bio u izbjeglištvu kod Švaba. Jedno veče zaglavišmo u stanu nekog našeg veseljaka, zvao se Enis …
Jeli, pili, nisu platili … pjevali, skoro zanoćili …
Da l’ od piva ili od nečega drugog, poče Enis da priča o nekakvoj amidžinoj politici, o ratu … “jarane, u mene dole, u blizini općine, rek’o meni amidža … šta uradiše oni četnici, ma sve sjebaše … to nisu ljudi, to je marva … neće meni nikad Srbin u kuću ući više, a-a!”
Pobjesnio čovjek u dva minuta, Radovan mu kriv i za prljavi peškir u kupatilu i za rupu na čarapi, a i za to što ne može izmajmunisati bar dvije socijalne pomoći od Australije, a da on mirno sabahile čita Bosna Magazin, uz jednu “short black”, gledajući one nesposobne budale što idu na posao.
Rekao njemu njegov amidža…
Rekao mu njegov amidža da bradati i pijani napadaju pianiste i violiniste oko općine … iako se sam amidža vjenčao u opštini!
Ne znajući koje pismo ovaj preferira za spomenar, ostavili smo mu neke tragove po licu i nismo više dolazili …

Tobe jarabi…

Ne može ova priča da prođe bez susjeda … jok, ne razdvajaju Una i Sava dva svijeta, a Dunav još manje … koliko god to neki gurali.
Vozim neku naručenu opremu mušteriji, predgrađe Brisbane-a. U lijepo zavučenom sokaku, velika šumska dolina, nigdje civilizacije, sve okolo cvrkuće, pojavi se fina stara engleska kućica, u koju se neko doseljava. Ja opčinjen pejzažom iznosim robu iz kombija i stavljam na beton u garaži, dok domaćini nešto otpakivaju. Sve bilo poslovno i u tišini dok ne vidjeh šahovnicu na nekakvom suveniru na zidu…
ooo, pa vi ste naši, reče matuh iz mene.
what? odgovori domaćin na čisto zagorskom.
are you from Yugoslavia … ex-Yu? pitah ja opet naivno, iz dragosti što eto i u takvoj rupi, takoreći džungli, naletiš na čovjeka sa svojih prostora.
fuck no mate … ja sam živjel’ u Hrvatska, a sve Yugos treba pobit’, every faken one of them
Sunce ti kalaisano …
Njegov sin, tinejdžer, noseći kutije u kuću samo potvrdi tatine misli. Ispilio se 2002. ili 2003. godine, ali zna taj šta (faken) treba. Hrvatsku vidio samo na Google. Severinu gleda češće ali na drugom sajtu.
Ja skamenjen … million misli tutnji kroz glavu; šta uraditi, posao, gnjev, uniforma, bijes, nema kuća okolo, šok, Jasenovac, sud, porota, tek otplatio prošlu odštetu, krediti, obaveze … Još veli “every faken one of them” …
Šta li pobiše oni u Blajburgu kad ovoga nisu???
Ne pita on mene ništa, ali se zbuni malo kad ugleda zastavicu FK Partizan kako visi na ogledalu, u kabini. Da l’ ga ona petokraka uplaši ili ga ubode ona ćirilica na grbu, ko će to znati, ali jedva i na brzinu potpisa fakturu.

See ya later, Tarzane …

I tako …
Budala se rodi, budala jede, piša i sere, vremenom samo odraste u ozbiljnu budalu. Šta će za života da brani, za šta će da urla i da pogine, u šta će da se kune, zbog čega će mrziti komšiju – to u njihovom slučaju zavisi SAMO od toga sa koje strane rijeke se rodio.
Ni od čega više!
Nemojte od mene očekivati da zbog te rijeke, (a rođen sam pored najljepše na svijetu), ja na sportskoj manifestaciji kao što je SP u fudbalu, navijam samo za jednu obalu!

Sikter!

Ako navijam za Modrićasigurno ne navijam za onog Tarzana!
Ako navijam za Đokovićasigurno ne navijam za veseljaka iz pamuka!
Ako navijam za Pjanićasigurno ne navijam za Enisa penisa!
Modrić, Đoković i Pjanić sigurno mogu biti drugari, prijatelji, pa i kumovi!
Tarzan, Pamuk i Penis – NIKAD! Ni u ludilu!
Izbor je jasan! U spomenaru moje djece, ja nikad neću ostaviti ništa što će ih ikad podsjetiti na ovu drugu trojicu!

Naprijed susjedi!

Naprijed Nole!

Pusti glas Halide … čuda nek se dese!!!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s